Piše: prof. dr Aleksandar Jugović, redovni profesor Univerziteta u Beogradu i član Saveta Centra za nestalu i zlostavljanu decu
Maloletnički kriminal se u svim društvima, pa i u Srbiji, nalazi u stalnom fokusu javne debate medija, političara i stručne javnosti. Zainteresovanost ovih javnosti prate pitanja delotvornosti krivičnog kažnjavanja, prevencije i tretmana dece u sukobu sa zakonom. Najčešća dilema je vezana za opšti pristup prema deci koja čine krivična dela. Da li su to deca kojima treba podrška društva („dete u nevolji“) ili su to deca koja, pre svega, treba da budu adekvatno kažnjena uzrastu („dete prestupnik“)? Politike prema maloletničkom kriminalu, obično, u praksi pokušavaju da objedine oba pristupa.
No, brojna istraživanja stavova šire javnosti u svetu ukazuju da građani više preferiraju politike promena kaznene politike (oštrije sankcije i spuštanje granice krivične odgovornosti), a manje vide delovornost mera socijalne politike (zaštita, tretman). Ovakav pristup šire javnosti se posebno uoačava nakon pojedinačnih teških krivičnih dela počinjenih od maloletnika, poput različitih oblika nasilnih delikata (ubistava, pokušaji ubistva, telesne povrede), imovinskog kriminala (teške krađe) i krivičnih dela vezanih za posedovanje i promet psihoaktivnih susptanci.
U takvim okolnostima u javnostima se traže se „krivci“ kao što su društveno okruženje, mediji, porodica, dete, policija, sud ili socijalne službe. Međutim, uznemirenje javnosti i medijski konstruisane moralne panike nisu najbolje vreme za argumentovanu i kompleksnu raspravu već trenutak za populističke politike obično fokusirane na pitanje pooštravanja krivičnih sankcija i snižavanja uzrasnog praga krivične odgovornosti.
Politike prema deci u sukobu sa zakonom treba da budu zasnovane na jasnim pokazateljima maloletničkog kriminala, na određenim vrednosnim principima i racionalno fokusiranim politikama koje imaju naučno utemeljeno dejstvo. Zato u ovom blog tekstu postavljamo pitanje kakvi su aktuelni trendovi maloletničkog kriminala u Srbiji i kako na njega reaguje javno mnjenje?
U Srbiji je ukupan broj krivičnih prijava protiv maloletnih počinilaca delikata u 2023. godini bio 2.598 i veći je za 8% u odnosu na 2022. godinu. U ovoj godini je podneto 1.867 optužnih predloga što je povećanje za 15% u odnosu na prethodnu godinu, dok je 1.454 maloletnika krivično sankcionisano što je za 20% više nego u 2022. godini.
Maloletni učinoci krivičnih dela u Republici Srbiji: 2019–2023. godina
Godina | 2019 | 2020 | 2021 | 2022 | 2023 |
Krivične prijave | 2903 | 2524 | 2513 | 2410 | 2598 |
Optuženja | 2002 | 1750 | 1749 | 1618 | 1867 |
Оsude | 1676 | 1239 | 1383 | 1213 | 1454 |
Izvor: Republički zavod za statistiku, 2024.
Ako se analizira ukupan broj pravosnažno sankcionisanih maloletnika (14-18 godina) za krivična dela u Srbiji za 2023. godinu, uočava se da je učešće maloletnika u ukupnom kriminalu u Srbiji 5,4% (u 2023. godini osuđeno je 26.919 punoletnih osoba). Pa u tom smislu, posmatrano u svetskim okvirima, Srbija nema visoku opštu stopu maloletničkog kriminala.
Takođe, zvanični statistički podaci ukazuju na kontinuirani pad krivično prijavljenih i sankcionisanih maloletnika u poslednje dve decenije. Na primer, u periodu između 2013. i 2022. godine statistički se beleži pad broja i prijavljenih maloletnika za krivična dela za 37%, ali i broja krivično sankicionisanih za 54%. Ovo je posledica negativnih demografskih kretanja i pada broja stanovnika, a samim tim i smanjivanja populacije dece u Srbiji, ali i jednim delom delovanja sistema socijalne kontrole kroz školu i socijalnu i zdravstvenu zaštitu, kao i nekih preventivnih aktivnosti MUP-a.
U Srbiji prema vrsti krivičnih dela za koja su sankcionisani maloletnici (prosek za period od 2019. do 2023. godine), u 43% slučajeva su u pitanju delikti protiv imovine, 18% protiv zdravlja ljudi, 13% protiv života i tela i oko 11% protiv javnog reda i mira. U polnoj strukturi, dominiraju dečaci sa približno 90% učešća među maloletnim izvršiocima krivičnih dela. U ovom petogodišnjem periodu zanimljiv je podatak da je u ukupnom broju vidljivo povećanje krivično sankcionisanih maloletnica za oko trećinu: 2020. godine ih je bilo 106 a 2023. godine 141.
Ako poredimo pojedina posebno teška krivična dela u 2022. i 2023. godini za koja su maloletnici krivično sankcionisani to izgleda ovako:
Vrsta krivičnog dela/godina | 2022. godina | 2023. godina |
Ubistvo | 1 | 12 |
Teška telesna povreda | 52 | 64 |
Razbojništvo | 19 | 56 |
Neovlašćeno držanje opojnih droga | 173 | 211 |
Nasilničko ponašanje | 132 | 141 |
Teška krađa | 220 | 219 |
Izvor: Republički zavod za statistiku, 2024.
Jasan je trend povećanja nasilnih delikata, a posebno je uočljiv podatak da je 2023. godine 12 maloletnika osuđeno za krivično delo ubistva, za razliku od 2022. godine kada je samo jedan maloletnik osuđen za ovo najteže krivično delo. Takođe, tri puta je povećan broj sankcionisanih maloletnika za krivično delo razbojništva i za oko 19% za krivično delo teške telesne povrede. Ovde treba, zbog šire javnosti, podsetiti da u ove brojeve ulaze samo krivično odgovorni maloletnici koji su u vreme izvršenja dela napunili 14 godina.
Još jedan trend treba uočiti. Kada se analiziraju pojedine grupe krivičnih dela koje čine maloletnici određeni podaci ukazuju na relativno visoko učešće ove starosne grupe u ukupnom kriminalu u Srbiji. U Srbiji je, na primer 2022. godine pravosnažno krivično sankcionisano 26200 punoletnih osoba i 1213 maloletnika. Maloletnici (14-18 godina) čine visokoh 14% svih pravosnažno osuđenih za krivično delo laka telesna povreda, oko 11% za krivično delo teška krađa, oko 10% za krivično delo teška telesna povreda, 6% za krivično delo razbojništva i krivično delo krađe i oko 4% za krivično delo neovlašćeno držanje opojnih droga. I ovi podaci pokazuju da je nasilje nešto što obeležava maloletnički kriminal u Srbiji zbog težine ovih dela, iako po broju delikata višedecenijski dominira imovinski kriminal. Očito je da ove subpopulacije dece u sukobu sa zakonom treba da budu poseban predmet aktivnosti prevencije recidiva i tretmana.
Relevantna istraživanja specifičnosti maloletničkog kriminala u Srbiji (a posebno u Beogradu) ukazuju da je oko 25% maloletnika u vreme izvršenja krivičnih dela bilo pod dejstvom psihoaktvnih supstanci a oko 40% pod dejstvom alkoholnih pića. Svaki četvrti maloletnik je izvršio krivično delo da bi kupio drogu. Takođe, poslednje tri decenije u Srbiji prisutan je trend uključivanja maloletnika u organizovane kriminalne grupe najčešće u kombinaciji pripadanja tzv. navijačkim grupama i preprodaje droga.
Ove podatke uvek treba “čitati” imajući u vidu dva momenta. Jedan jeste vezan za karakter krivičnih dela koji počine maloletnici a drugi se odnosi na delovanje sistema krivčnog pravosuđa u pogledu brzine i efikasnosti otkrivanja i procesuiranja počinilaca delikata. Zvanična statistika daje i sliku pojave ali i karakter odgovora države na kriminal. Tako da povećanje broja maloletnih počinilaca krivičnih u sve tri grupe (prijave, optuženja i osude) u 2023. u odnosu na 2022. godinu jeste pokazatelj i reagovanja države, posebno nakon slučaja masovnog ubistva počinjenog u OŠ “Vladislav Ribnikar” u Beogradu, u maju 2023. godine, ali i trendova koji pokazuju da je nasilje među maloletnicima objektivan problem na kome treba institucionalno i kontinuirano raditi u prevenciji.
Kakav je odgovor šire javnosti na pitanje maloletničkog kriminala u Srbiji? Te trendove možemo učiti na osnovu rezultata istraživanja Centra za nestalu i zlostavljanu decu “Stavovi javnosti prema maloletnim učiniocima krivičnih dela” (2024). Javnost maloletnički kriminal doživljava kao veliki društveni problem (92% ispitanika). Građani ga vide kao pretežno urbani fenomen većih gradova u Srbiji i kao problem koji je bitan i sa aspekta lične bezbednosti građana.
Stavovi u javnosti se kreću u pravcu oštrije kaznene politike prema maloletnicima, a pre svega u pogledu stava o potrebi spuštanja starosne granice za krivičnu odgovornost dece sa 14 na 12 godina. Čak 92% ispitanika je za ovu promenu u krivičnom zakonodavstvu. Preko 80% ispitanika smatra da deci treba suditi kao odraslim, a četvrtina njih smatra da ova deca ne zaslužuju podršku društva. Javnost većinski nema veru u mere prevencije i zaštite. Unutar javnosti mogu se primetiti i određene razlike, pa na primer obrazovaniji ispitanici i oni sa opštim liberalnijim uverenjima imaju stavove koji više preferiraju mere prevencije, a manje mere represije.
Razloge ovakvih rezultata istraživanja treba tražiti u četiri razloga.
- Prvog, zbog efekta tragedije i teškog krivičnog dela koji je počinjen 3. maja 2023. godine u OŠ „Vladislav Ribnikar“ u Beogradu, koji je doveo do velike traumatizacije društva i preispitivanja adekvatnosti i načina delovanja sistema obrazovanja i institucija socijalne kontrole. U svim društvima nakon izvršenja teških krivičnih dela od maloletnika, javnosti preferiraju strožije kazne. Posebno, što se u Srbiji dogodilo da je masovno ubistvo u školi izvršio krivično neodgovorni dečak i gde po prvi put imamo potrebu da regulišemo pitanje sistema reagovanja na izuzetno teška krivična dela dece koja imaju ispod 14 godina, u odnosu na samog počinioca.
- Drugi razlog se nalazi u uverenjima značajnog dela javnosti da je dete koje čini krivična dela više „dete prestupnik“ nego „dete u nevolji“. Tu značajan faktor čine i prisutna tradicionalna uverenja o odgovornosti deteta i načinu vaspitanja. Jedan deo ispitanika više veruje u kaznu kao najbolje sredstvo vaspitanja dece, nego u nenasilne vaspitne modele.
- Treći razlog veće vere u pooštravanje kaznene politike potiče iz okolnosti da značajan deo građana ne poznaje mogućnosti države da kroz porodično-pravne i socijalno-zaštitne mere, a ne samo preko krivičnog pravosuđa i kazni, deluje na decu u sukobu sa zakonom i njihove roditelje. Poput mere nazdora nad vršenjem roditeljskog prava.
- I četvrti razlog jeste ishod medijskog izveštavanja o deci u sukobu sa zakonom koji je često senzacionalistički i pojednostavljeno „obojen“. Medijski izveštaji, najčešće, ne potenciraju da dete koje čini krivična dela može da bude u isto vreme i »dete žrtva« sredinskih i porodičnih okolnosti u kojima živi. Takođe, brutalizacija opisa pojedinih krivičnih dela maloletnika samo pojačava negativni stav u javnosti prema ovoj deci.
Kakve su pouke analiza koje su ovde predstavljene na politike prema deci u sukobu sa zakonom?
Prevencija maloletničkog kriminala jeste deo opšte prevencije kriminala u društvu. Zato je bitno da racionalno analiziramo odlike i specifičnosti maloletničkog kriminala kao osnovu za razvoj delotvornih politika. Javnost treba kontinuirano upoznavati da su prevencija, rano prepoznavanje problema u ponašanju i mere brige o detetu sa teškoćama u socijalnom razvoju mnogo efikasniji odgovor u odnosu na kaznu. Uspešna prevencija maloletničkog kriminala zahteva napore celog društva da obezbedi skladan razvoj dece od ranog detinjstva. Ponašanje dece koja krše norme često su deo procesa sazrevanja i zato pojedinačna teška krivična dela dece ne smeju da budu osnova za jačanje represije u odnosu na humanističke politike prema deci. Ma koliko to u nekim trenucima bilo teško za društvo, kao što je to bio slučaj u Srbiji nakon tragedije u maju 2023. godine.
Fokus treba staviti na one preventivne politike i programe koji pospešuju proces socijalizacije i integracije dece u sukobu sa zakonom u društvo. Zato je potrebna multisektorska i višedomenska intervencija koja je istovremeno usmerena na porodicu, dete, školu i zajednicu. Kada se koristi represivni sistem on mora da bude u funkciji zaštite blagostanja, razvoja, prava i interesa dece. Sistem pravosuđa za decu treba da bude vođen principima pravičnosti i jednakosti. Jer samo je to put ka inkluziji dece u sukobu sa zakonom u društvo i ka odvraćanju od negativnog razvoja koji vodi u kriminalnu karijeru odrasle osobe.