Piše: Anastasija Tomić, socijalni radnik Centra za nestalu i zlostavljanu decu

U vremenu u kojem svijet svjetluca kroz ekrane, a tišina se zamjenjuje obavještenjima i notifikacijama, pitanje mentalnog zdravlja djece postaje važnije nego ikada pre. Umjesto igre u dvorištu, druženja u školskim hodnicima i razgovora licem u lice, savremeno djetinjstvo sve češće obilježavaju ekrani. Digitalo doba donijelo je mnogo korisnog, ali je istovremeno otvorilo vrata izazovima koji duboko utiču na psihički razvoj i emocionalnu dobrobit najmlađih. 

Deca danas, gotovo od rođenja, ulaze u svijet interneta. Sa svega nekoliko godina već znaju da koriste pametni telefon, gledaju crtaće na internetu, listaju slike, igraju igrice i prepoznaju simbole aplikacije. Ono što spolja može djelovati kao rani znakovi snalažljivosti i moderne pismenosti, u stvarnosti često skriva potrebu djeteta za pažnjom, sigurnošću, igrom i pravim, živim kontaktom. Digitalni svijet, koliko god bio bogat sadržajem, ne može zamijeniti ljudsku bliskost, emocionalnu toplinu ni autentične doživljaje koji su ključni za zdrav razvoj. 

Mentalno zdravlje se definiše kao stanje dobrobiti u kojem pojedinac može da ostvari svoj potencijal, suoči se sa svakodnevnim životnim stresovima, produktivno radi i doprinosi svojoj zajednici. Mentalno zdravlje dece podrazumijeva mnogo više od toga da dijete nije tužno ili da se ne žali. To je stanje unutrašnje ravnoteže u kojem dijete može da izražava svoja osjećanja, da se nosi sa stresom, razvija samopouzdanje, gradi odnose i osjeća se voljeno i prihvaćeno. U digitalnom okruženju, koje stalno nudi nove slike, poruke, izazove i poređenja, ova ravnoteža često biva narušena. Važno je prepoznati da mentalno zdravlje nije statično stanje, već proces koji zahtijeva stalnu brigu, učenje i prilagođavanje promjenama u životu djeteta. 

Jedan od najvećih problema je prekomjerna upotreba tehnologije. Istraživanja pokazuju da veliki broj djece provodi i po više sati dnevno pred ekranom – često bez nadzora i bez jasnih pravila. Takvo ponašanje ne ostaje bez posljedica: dolazi do problema sa pažnjom, poremećaja spavanja, fizičke neaktivnosti, gubitka interesovanja za stvarne aktivnosti, pa čak i do zavisnosti. Osim toga, izloženost nerealnim prikazima života na društvenim mrežama može stvoriti osjećaj da nisu „dovoljno dobri”, što dovodi do niskog samopouzdanja, anskioznosti i depresije. 

Prevencija mentalnih problema kod djece u digitalnom dobu zahtijeva sistemski i svestran pristup, koji uključuje roditelje, školu, stručnjake i širu zajednicu. Ključ je u pravovremenom prepoznavanju rizika, ali i u aktivnom radu na jačanju otpornosti i emocionalne pismenosti kod djece.

Roditelji su prvi i najvažniji čuvari mentalnog zdravlja svoje djece. Oni treba da budu modeli kako se koristi tehnologija na zdrav i odgovoran način. Umjesto zabrana koje djeci često djeluju kao kazna ili nerazumijevanje, važno je uspostaviti jasna pravila i granice u vezi sa korišćenjem digitalnih uređaja. Na primjer, određivanje vremena koje dijete može provesti pred ekranom, zabranjivanje korišćenja telefona tokom obroka ili neposredno pred spavanje može pomoći u očuvanju ritma sna i smanjenju preopterećenosti informacijama. 

Pored vremenskih ograničenja, roditelji bi trebalo da vode aktivan dijalog sa djecom o sadržajima kojima su izloženi. Razgovori o tome šta su gledala, šta im se sviđa, ali i šta ih plaši ili zbunjuje, podstiču djecu da razviju kritičko mišljenje i osjećaj sigurnosti. Takođe, roditelji treba da paze da ne koriste tehnologiju kao zamjenu za kvaliteno zajedničko vreme, već da se trude da budu prisutni i uključeni u dječje aktivnosti i interese.

Škola ima ogromnu ulogu u prevenciji jer je mjesto gdje djeca provode veliki dio svog vremena i gdje stiču važne društvene vještine. Uvođenje programa koji obrađuju teme mentalnog zdravlja, emocionalne pismenosti i digitalne pismenosti može značajno pomoći djeci da razumiju sopstvene emocije, nauče kako da ih izraze i kako da se zaštite od online opasnosti. Nastavnici i školski psiholozi treba da budu obučeni da prepoznaju znakove stresa, anksioznosti ili depresije i da pruže podršku i usmjere učenike ka osiguvarajućoj pomoći. 

Zajedničke radionice za roditelje i djecu mogu biti od velike koristi jer pružaju prostor za otvorene razgovore i razmjenu iskustva. Takođe, važno je da se promoviše zdrava i aktivna svakodnevnica: sport, druženje u prirodi, kreativne radionice i igre uživo jer sve to pomaže u razvoju socijalnih vještina i smanjenju zavisnosti od ekrana.

Drugi važan aspekt prevencije jeste podizanje svijesti u društvu o značaju mentalnog zdravlja i uklanjanje stigme vezane za traženje pomoći. Djeca, ali i odrasli, treba da znaju da nije sramota razgovarati o svojim problemima i da postoje stručnjaci spremni da pruže podršku. Razvijanje mreže dostupnih psiholoških službi, savjetovališta i linija pomoći dostupnih i djeci i roditeljima jedan je od važnih koraka ka prevenciji teških mentalnih problema.

Na kraju, prevencija mentalnog problema u digitalnom dobu ne znači odbacivanje tehnologije, već odgovorno i promišljeno korišćenje. Djeca treba da nauče da balansiraju digitalni svijet sa stvarnim životom, da budu svjesna svojih emocija i potreba i da imaju snagu da traže pomoć i podršku kada im je potrebna. 

Važno je da kao društvo ne zaboravimo ono što je najvažnije: da je djetinjstvo vrijeme koje ne može da se ponovi. Ako dopustimo da ga preplavi buka ekrana, reklama i virtuelnih očekivanja, izgubićemo ono najvrijednije – radost igre, spontanost učenja, iskrenost emocija. Mentalno zdravlje djece nije tema koja se smije odlagati ili zanemariti. Ono je temelj budućnosti, a kako se odnosimo prema djeci danas, tako ćemo gledati lice svijeta sutra.