O Programu intenzivnog tretmana ili šta još možemo učiniti za decu uključenu u život i/ili rad na ulici i decu u riziku

Piše: Nada Šarac, specijalni pedagog i član Saveta Centra za nestalu i zlostavljanu decu


Koncipirajući Program intenzivnog tretmana, poznatiji u stručnoj javnosti pod akronimom PIT, rukovodili smo se činjenicom da je na polju pojave maloletničkog prestupništva došlo do određenih kvalitativnih promena, pre svega na planu manifestacija problema u ponašanju, a i obeležja dece u sukobu sa zakonom. Snižen je kalendarski uzrast počinioca krivičnih dela uz istovremeno povećanje broja izvršenih teških krivičnih dela gde se kao počinioci javljaju deca ispod 14 godina starosti. Neretki su primeri u praksi da deca ispod 14 godina starosti imaju i više desetina krivičnih i prekršajnih dela, a da društvena zajednica nema razvijene programe i servise za njih i da je tek dosezanje praga krivične odgovornosti „signal” za reakciju, po pravilu, represivan i neuvremenjen sa izraženim dečjim potrebama. Prvenstveno iz ovih razloga, program je usmeren na krivično neodgovornu decu, muškog pola, sa izrazitim smetnjama u ponašanju, emocionalnom i socijalnom razvoju i funkcionisanju.

Nemali broj te dece se dugi niz godina nalaze u sistemu socijalne zaštite (porodični smeštaj, domovi za decu bez roditeljskog staranja…), bez adekvatnog su roditeljskog staranja, sa niskim adaptivnim kapacitetima. Ova deca manifestuju sklonost ka skitnji, neorganizovanom načinu življenja, van obrazovnog procesa su i najveći deo dana provode na ulici. Često zloupotrebljavaju psihoaktivne supstance, vrše krivična dela, podložni su manipulacijama od strane odraslih. Ispoljavaju destruktivno ponašanje, verbalno i fizički su agresivni. Jednom rečju, svakodnevno su izloženi egzistencijalnom riziku. Njihov kalendarski uzrast je u disproporciji sa školskim. Reč je o deci čije je zdravlje narušeno i ozbiljno ugroženo činjenicom nepostojanja redovnih sistematskih pregleda, te u tom smislu nema podataka o vakcinaciji, preležanim dečjim bolestima, niti kontinuiteta brige i praćenja zdravstvenog stanja. Oni su najčešće bili van domašaja zajednice, te nema validne zdravstvene dokumentacije iz prethodnog životnog perioda. Istovremeno, oni su opterećeni brojnim psihijatrijskim i neurološkim teškoćama koje zahtevaju urgentnu i prioritetnu intervenciju, najčešće u vidu medikamentozne terapije.

PIT je fokusiran na decu do 14 godina starosti i iz sledećih razloga:

  • Program deluje preventivno na decu mlađeg uzrasta, koja se nalaze pod izuzetno visokim stepenom rizika da struktuiraju ozbiljne poremećaje, ali su u isto vreme i dovoljno „razvojno plastični”, odnosno poseduju kapacitete za asimilaciju novih vaspitno-obrazovno-terapeutskih uticaja, elastičnost za odgovarajuću akomodaciju i potencijale za kompenzaciju propuštenog. 
  • Većina dece iz ciljne grupe su deca bez adekvatnog roditeljskog staranja, koja su zbog haotičnog porodičnog ambijenta, sa teškim iskustvima zlostavljanja i/ili zanemarivanja, smeštena u neku od ustanova socijalne zaštite, ali se njihov dalji razvoj u tim ustanovama i programima, zbog očite neefikasnosti tretmana, dalje kompromitovao, a stanje komplikovalo. Sistem socijalne zaštite ima posebnu etičku obavezu prema toj deci i obavezu da uspostavi odgovarajuće programe za njih.
  • Savremena istraživanja nedvosmisleno potvrđuju visoku korelaciju između ranog ispoljavanja i trajanja problema u ponašanju i docnijih hroničnih antisocijalnih formi poremećaja. Drugačije rečeno, što je poremećaj ranije ispoljen i duže traje, to je veća verovatnoća da će se ugraditi u karakter mlade osobe i postati veoma rezistentan na promene tokom života. Prema tome, ako se igde nešto stvarno može učiniti, to je verovatnije da će biti postignuto sa mlađim, nego sa starijim maloletnicima. Pre na početku, nego na kraju etiološkog lanca.

Korisnici programa su i deca do 14 godina starosti, koja zbog ozbiljnih aktuelnih disruptivnih formi ponašanja u porodici, školi ili u nekoj od ustanova socijalne zaštite, mogu biti upućena u PIT na opservaciju, dijagnostiku/procenu i kratkoročni intezivni tretman i odatle, u što kraćem roku, vraćena u sredinu odakle su došla. Na taj način se omogućuje urgentna i efikasna intervencija i eventualno prekida lanac eskalacije poremećaja na samom početku. U osnovi, program je namenjen deci koja ispoljavaju ozbiljne i višestruke probleme u ponašanju, emocionalnom i socijalnom razvoju, rezistentni su na dosadašnje programe tretmana, a nastavljaju da sistematski ugrožavaju svoju bezbednost, bezbednost drugih, kompromitujući svoj dalji razvoj kroz usvajanje antisocijalnih karakteristika i ponašanja.

Prihvatanje pravila uređenog i organizovanog načina življenja, nasuprot životu „na ulici” (što znači neorganizovano, stihijski i haotično, po „osećaju”, po nagonu i instiktu, nesocijalizovano…), primarni je cilj kojem se stremi u programu. Nakon uspostavljanja kompletne slike o detetu, određuju su prioriteti delovanja i počinje se sa realizacijom generalnog plana tretmana. Holistički pristup dečjim potrebama uključuje rad na saniranju akutnih rizika i podizanje opštih sposobnosti na nivo adekvatan uzrastu, vodeći računa i o definisanoj dužini trajanja tretmana, kao i promovisanom opštem cilju uključivanja u organizovan životni okvir u stimulativnijoj sredini spremnoj na pružanje potrebne podrške daljem razvoju deteta. Zdravstveno stanje (psihofizičko i mentalno) dece je jedno od najvažnijih područja delovanja na kojima počiva potencijalni kvalitet i efektivnost programa. Vaspitanje i obrazovanje i razvoj životnih veština predstavljaju narednu oblast koja je u fokusu interesovanja. Prirodni milje korisnika, pokušaj uspostavljanja pokidanih veza i stvaranje socijalne mreže podrške čine značajan segment rada i aktivnosti u programu intenzivnog tretmana.

Složenost i kompleksnost programa i odlike korisničke populacije impliciraju interdisciplinarni pristup, sinhronizovan i harmonizovan timski rad, pravovremenu i kontinuiranu edukaciju (uz razvijanje efikasne strategije za sprečavanje sindroma izgaranja), internu i eksternu superviziju i evaluaciju u kontinuitetu. Stručnjacima angažovanim kao nosiocima programa nužno je osigurati stalnu podršku i stimulaciju, jer u suprotnom može se vrlo brzo izgubiti sva raspoloživa energija koja je prepoznata na početku rada u programu. Podrška podrazumeva obezbeđenje supervizije tokom trajanja programskih aktivnosti, znači i adekvatnu finansijsku stimulaciju kad god je to moguće (usmerene kako na programske sadržaje, tako i na zarade saradnika). Određenim mehanizmima podsticati afirmaciju saradnika u kolektivu, ali i u široj stručnoj javnosti, uz osmišljenu promociju pozitivnih rezultata programa (publikovanje efekata tretmana, izlaganja na stručnim skupovima…).

Struktura i izraženost dečjih razvojnih potreba zahteva angažovanje stručnjaka različitih profila, počev od specijalnih pedagoga kao nosioca tretmana, psihologa, socijalnog radnika, medicinskog tehničara. Imajući u vidu da PIT podrazumeva holistički pristup nužno je uključiti i stručnjake iz drugih oblasti, a tu pre svega mislimo na dečijeg neuropsihijatra i psihoterapeuta. Da bi program uspešno funkcionisao potrebno je obezbediti kvalitetnu logističku podršku i ukomponovati potrebno tehničko osoblje. Mnoštvo aktivnosti u PIT-u traži i angažman volontera iz redova studenata završnih godina odgovarajućih visokoškolskih ustanova. To je istovremeno i mehanizam odabira budućih stalnih saradnika u PIT-u.

Pri odabiru saradnika potrebno je uzeti u obzir suštinsku kompetentnost (diplome, sertifikate i licence za primenu određenih tehnika i metoda rada), autentičnu motivaciju, spremnost i otvorenost ka timskom interdisciplinarnom radu, kao i opredeljenost za permanentno usavršavanje. Osoblje u PIT-u treba da poseduje istrajnost, požrtvovanost i usmerenost ka ostvarenju programske filozofije. Bitna karakteristika vaspitnog osoblja je i sposobnost regeneracije energije i spremnost da se teškoće prihvataju kao lični i profesionalni izazov i da se deci permanentno pruža nova šansa, odnosno mogućnost izbora. Angažovano osoblje mora imati izgrađen etički kodeks i mora iskazivati spremnost da i na ovom planu bude otvoreno za novine i promene, kao i da iskazuje razumevanje na eventualnu „sporost” u dosezanju individualnih ciljeva tretmana. Suočavajući se stalno sa teškoćama u realizaciji tretmana i nadrastajući ih, oni stiču prava na priznanje individualnih dostignuća i napora i daju doprinos ukupnom uspehu i afirmaciji programa. Profesionalna atmosfera, odnosno pozitivno radno okruženje je nužan okvir (izgrađuje se u funkciji vremena) za izgradnju otvorene i poštene komunikacije unutar sveukupnog tima stručnjaka. Pečat navedenoj atmosferi daje rukovodni tim, koji mora da uloži obilje energije kako bi i ostatak kolektiva prihvatio značaj ovog programa kao šansu za ukupni rast i kao mogućnost daljeg preusmeravanja tokova tretmana u željenom pravcu. U središtu programske filozofije nalazi se vera u potencijale i sposobnosti deteta da uz adekvatnu podršku ostvari pozitivnu promenu, tj. da uskladi svoj razvoj za zahtevima i očekivanjima zajednice. Akcenat u tretmanu počiva na prepoznavanju i korišćenju očuvanih resursa i revitalizaciji onih snaga koje će omogućiti harmonizaciju daljeg razvoja mladog bića.

Program podržava uverenje da je najbolji interes deteta da se što pre vrati u manje restriktivno okruženje, odnosno u sredinu koja stimuliše i prati njegove razvojne potrebe. Čvrsto smo na stanovištu da su efekti tretmana izvesniji uz uključivanje i doprinos predstavnika porodice. Bez negovanja kontakta sa prirodnim ambijentom deteta šanse za uspešnost tretmana su svakako umanjene, a ostvarene pozitivne promene i ukupno ponašanje podložnije neželjenoj regresiji. PIT obezbeđuje sigurno, bezbedno i brižno okruženje koje će potkrepljivati sve vidove pozitivnog ponašanja, mišljenja i osećanja deteta sa ciljem izlaženja na kraj sa prošlim, sadašnjim i budućim problemima. Preusmeravanjem maladaptivnih formi i obrazaca ponašanja ka prosocijalnim, kroz učenje socijalnih veština osnažuje se dete da teži ka orijentaciji koja podrazumeva da svaki problem ima rešenje. PIT zagovara multimodalni pristup, te su u fokusu pažnje psihofizičko zdravlje, emocionalno i socijalno funkcionisanje, obrazovni i sveukupni duhovni razvoj deteta.

Postani član CNZD!

Da li ćeš pomoći ako znaš da možeš? Sada je tvoja prilika – podrži našu misiju i rad učlanjenjem u zajednicu koja okuplja ljude kojima je prioritet bezbedno odrastanje dece u Srbiji.

Bezbedna priča

Posetite zvanični podkast Centra za nestalu i zlostavljanu decu

Budite deo zajednice koja brine o deci!

Prijavom na naš newsletter dobijate pristup vrednim resursima za roditelje i profesionalce koji rade sa decom, i prvi saznajete detalje o događajima koje organizuje Centar.

Uspešno ste upisali Vašu email adresu!