Nestanak šestogodišnjeg Itana: slučaj o kome se priča i posle 40 godina
portret nestalog dečaka Itana Paca

Itan Pac je prvo dete čija se slika pojavila na tetrapaku mleka, a njegov slučaj postaće jedna od najpoznatijih priča o nestaloj deci.

Pac je nestao na Menhetnu 1979. godine kada je prvi put ubedio roditelje da sam ode na stajalište školskog autobusa. Iako je stanica bila samo dve ulice od njegove kuće, šestogodišnjak se tog dana nije ukrcao na bus.

U to vreme u Sjedijenim Američkim Državama nije postojao sistem koji bi pomogao da se pronađu ili prate nestala deca, pa je njegova priča motivisala razvoj novog zakonodavstva i metoda praćenja nestalih.

Jedna od tih ranih metoda bila je štampanje slika nestale dece na tetrapak mleka. „Oni će sedeti sa vama, i gledati vas dok jedete doručak“, rekao je Džo Maio, komandant policije u Čikagu medijima 1985. godine , ubrzo nakon što je program sa tetrapakom pokrenut. „Ljudi će morati da misle o tome.“

Pokretanje ove inicijative trajalo je dugo, pa se slika Itana Paca pojavila na mleku tek pet godina nakon njegovog nestanka.

I, nije uspelo. Itan je 2001. godine proglašen mrtvim, dok je slučaj njegovog nestanka ostao nerešen.

Šesnaest godina kasnije 2017. godine, Pedro Hernandez osuđen je za Pacovu otmicu i ubistvo. Hernandez je oteo Paca na putu do autobuske stanice, usmrtio ga u svojoj radnji, a potom je njegovo telo stavio u kesu za smeće, koju je sakrio unutar kartonske kutije.

Nestanak i sudbina Itana Paca uzdrmali su naciju. Datum njegovog nestanka proglašen je Danom nestale dece u SAD 1983. godine.

Kampanja sa tetrapakom, koju je započelo Nacionalno veće za bezbednost dece i stotine mlekara širom zemlje, imala je za cilj da stvori posebnu vrstu obaveštenja o nestaloj deci koja će držati pažnju javnosti. Međutim, bilo je i oprečnih mišljenja. Istaknuti pedijatri Bendžamin Spok i T. Beri Brazelton smatrali su da fotografije nestale dece nepotrebno plaše decu, te da ih treba ukinuti.

Osim toga, plastika je krenula da se popularizuje, ljudi su ređe kupovali tetrapak, i sve su se manje suočavali sa licima nestale dece. Na neki način, javnost se navikla da ih sa mleka gledaju deca o kojima se ne zna ništa, i prestala je da obraća pažnju.

Krajem 1980. godine, fotografije su prestale da se štampaju na ambalaži mleka.

primer izgleda ambalaže mleka sa licima nestale dece

Alarmiranje javnosti putem tetrapaka smatra se pretečom Amber alert sistema. Sistem upozoravanja Amber alert razvijen je 1996. godine, a ime je dobio po devetogodišnjoj Amber Hagerman koja je oteta i ubijena 1996.

Amber alert upozorenja se šalju preko komercijalnih radio stanica, putem interneta, satelitskih radio stanica i televizije, pojavljuju se na ekranima mobilnih telefona, bankomata, i bilborda.

Upozorenja su osmišljena tako da alarmiraju javnost kada dođe do otmice deteta. Najbitnije je brzo reagovanje, jer je po statistici istraživanja američkog Ministarstva pravde (U.S. Justice Department) 75% otete dece ubijeno u roku od tri sata.

Kao i tetrapak kutije sa licima nestale dece na milion porodičnih stolova, Amber alert upozorenja su se proširila širom sveta, uključujući Kanadu, Francusku, Irsku, Holandiju, Ujedinjeno Kraljevstvo, Australiju i Meksiko.

Izradu ove stranice podržao je američki narod putem Američke agencije za međunarodni razvoj (USAID), a u okviru projekta “Aktivni građani – bolje društvo zagovaranjem ka saradnji i demokratskom razvoju Srbije“, koji realizuje BOŠ. Sadržaj stranice isključivo je odgovornost Fondacije Tijana Jurić i ne predstavlja nužno stavove USAID-a,Vlade SAD-a ili BOŠ-a.

Postani član CNZD!

Da li ćeš pomoći ako znaš da možeš? Sada je tvoja prilika – podrži našu misiju i rad učlanjenjem u zajednicu koja okuplja ljude kojima je prioritet bezbedno odrastanje dece u Srbiji.

blank

Bezbedna priča

Posetite zvanični podkast Centra za nestalu i zlostavljanu decu