Saradnja ključnih institucija može da dovede do bolje bezbednosti dece

INTERVJU: Nj.E. DŽULIJA FINI, AMBASADORKA AUSTRALIJE U SRBIJI

Kada smo početkom marta upoznali Njenu ekselenciju gospođu Džuliju Fini, ambasadorku Australije u Srbiji, nismo mogli da pretpostavimo da će kratak susret prerasti u početak jedne uspešne saradnje.

Srdačno i sa puno razumevanja, ambasadorka Fini je već tada pokazala interesovanje za misiju Fondacije Tijana Jurić. Naredni susreti protekli su u razgovorima o zajedničkim akcijama koje bi dovele do suzbijanja nasilja i do bolje bezbednosti dece. Jedna od njih biće realizovana uskoro, 22. novembra, kada će ambasadorka Fini, na inicijativu naše Fondacije, posetiti jednu od osnovnih škola u Subotici.

ms-julia-feeney-photo-monocle-magazine

U Srbiji ste dve i po godine, kako ste doživeli našu zemlju?

NJ.E. Džulija Fini: Smatram da je Srbija jako lepa zemlja, koja ima dosta da pruži. Puno sam putovala po Srbiji, od juga ka severu i od istoka ka zapadu. Na žalost, mnoge lepote su još nedovoljno istražene i nisu dovoljno predstavljene na turističkoj mapi Srbije. Imate mnogo neiskorišćenog potencijala.

Kako ocenjujete bezbednost dece u Srbiji? Da li mislite da bi se bezbednost mogla poboljšati nekim novim propisima i mehanizmima?

NJ.E. Džulija Fini: Znam da se Srbija trudi da poboljša mehanizme i da ulaže napore da razne institucije uključi u zajednički rad. Bez saradnje nekoliko ministarstava ili nekoliko ključnih institucija, ne možete očekivati rezultate. U Australiji, osim ministarstava, policije i ostalih institucija, postoje i posebne Komisije koje takođe finansira država, ali koje se na izvestan način bave kontrolom rada drugih institucija.

Koliki uticaj mogu imati preventivne aktivnosti na bezbednost dece na ulici, u školi, saobraćaju, na internetu?

NJ.E. Džulija Fini: Deca su globalno ranjiva. Da bismo ih zaštitili treba da imamo na raspolaganju odgovarajuće preventivne mere, ali podjednaku važnost u tome imaju i institucije. Australija se već četrdesetak godina bori protiv nasilja u porodici i protiv seksualnog zlostavljanja. Počeci datiraju iz 70-ih godina kada je sve krenulo kao pokret za jačanje prava žena, ali je ubrzo preraslo u kampanju za zaštitu i od svih drugih oblika nasilja. Uz to, seksualno obrazovanje je uvedeno u naše škole 80-ih godina. Iako je u početku bilo otpora, ono je danas sastavni deo našeg školskog programa. Australija ova pitanja razmatra sa izuzetnom pažnjom i ulaže velike svote novca. Ono što uvek ističem u ovakvim prilikama jeste neophodnost obrazovanja o ljudskim pravima, od najranijeg uzrasta. Mi u Australiji počinjemo da dobijamo prva znanja o ljudskim pravima već u obdaništu i tako stičemo spoznaju o onome što nije prihvatljivo. 

Kakva je kaznena politika u Australiji?

NJ.E. Džulija Fini: Zlostavljanje i zanemarivanje su bili među najvećim društvenim problemima u Australiji sve dok Vlada 2010. godine nije donela mere koje povećavaju kazne i uvode nova dela, kao što je, na primer, intervencija i pre nego što je dete zlostavljano. Za takva dela predviđene su kazne do 15 godina zatvora. Osim toga, 2013. godine osnovana je i Kraljevska komisija čiji je zadatak da istraži one slučajeve u kojima institucije nisu uspele da zaštite decu ili da na pravi način odgovori na slučajeve seksualnog zlostavljanja. Njihove ingerencije se protežu i na slučajeve koji su se baš davno desili.

Australija ima razvijene programe za zaštitu dece na internetu, da li se takva iskustva mogu primeniti i u Srbiji?

NJ.E. Džulija Fini: Obrazovni sistem u Australiji prednjači na svetskom nivou kad je reč o promovisanju bezbednosti na internetu i tome kako da naučimo našu decu da budu bezbedna i kako da budu odgovorni korisnici društvenih mreža. Mi smo i na tom planu ostvarili saradnju sa Srbijom. Australijski film Tagged, koji se bavi bezbednošću dece na internetu, promovisan je u Srbiji zahvaljujući Incest Trauma Centru, koji je širom Srbije organizovao tribine i razgovore sa učenicima na tu temu. Australijska institucija za komunikaciju i medije (ACMA) je pored filma obezbedila i priručnike za đake, roditelje i profesore. I sve je to sad prevedeno na srpski jezik, a može se besplatno skinuti  i sa interneta na engleskom jeziku. ACMA inače obezbeđuje besplatne priručnike o bezbednosti na internetu koji su namenjeni  kako deci i mladim ljudima, tako i roditeljima i profesorima. Ti materijali mogu biti uvršteni u školski program i mogu ga koristiti škole širom Australije. 

Od Vašeg dolaska u Srbiju, ambasada Australije uključivala se u više preventivnih programa protiv vršnjačkog i onlajn nasilja. Da li ćete i u budućnosti biti aktivni po tom pitanju?

NJ.E. Džulija Fini: Naravno, mi se trudimo da kroz naš program pomoći DAP odgovorimo na širok spektar zahteva koji nam nevladin sektor i predstavnici lokalnih zajednica  upućuju, ali je prevencija  nasilja svakako u vrhu naših  prioriteta.  Ambasada sarađuje sa zamenikom Ombudsmana na pitanjima zaštite dece. Zajedno smo promovisali knjigu australijskog pisca Andrew Matthewsa “Zaustavimo nasilje”, koju je izdala kuća Vulkan, kako bi se o pitanju nasilja nad decom što više govorilo i kako bi se deca upoznavala sa mogućim problemima, ali i načinima za njihovo rešavanje.

Pružili ste nesebičnu podršku radu Fondacije Tijana Jurić. Kako biste ocenili rad naše organizacije?

NJ.E. Džulija Fini: Mi smo se u ambasadi opredelili da vam pružimo podršku nakon što smo upoznali Tijaninog oca i uverili se u njegov integritet. Zadovoljstvo nam je da sarađujemo sa vama u promociji dečije bezbednosti, a program koji je australijska Federalna Policija već imala, a koji smo zajedno preveli na ovom projektu, pokazao se kao veoma efikasan. Glavni lik projekta koala Keni se veoma dopada deci.

blank

Fondacija Tijana Jurić se zalaže i za bolje mehanizme u potrazi za nestalom decom, između ostalog i za pokretanje Nacionalnog registra nestalih lica. Australija već dugo ima takav registar, da li mislite da svaka zemlja treba da ima takvu javnu evidenciju?

NJ.E. Džulija Fini: Mislim da je pokretanje registra o nestalim licima veoma važno. Registar bi obuhvatao Informacije  o nestalim licima, fotografije i detaljan opis, one bi bile konstantno dostupne javnosti i u velikoj meri bi pomogle u pronalaženju nestalih.  Takođe, registar bi omogućio i bolju koordinaciju među relevantnim institucijama, koja je u ovom trenutku od presudnog značaja, istakla je na kraju razgovora Njena ekselencija Džulija Fini.

Bojana Latinović

 

Postani član CNZD!

Da li ćeš pomoći ako znaš da možeš? Sada je tvoja prilika – podrži našu misiju i rad učlanjenjem u zajednicu koja okuplja ljude kojima je prioritet bezbedno odrastanje dece u Srbiji.

blank

Bezbedna priča

Posetite zvanični podkast Centra za nestalu i zlostavljanu decu