Naučite dete da prepozna zlostavljanje i bez straha kaže „NE!“

Zamislite da se vi i vaša porodica spremate da napustite dom prijatelja nakon večere. Na vratima se od vas zahteva da poljubite svakog od njih. Ukoliko odbijete, svi ljudi u prostoriji u glas insistiraju na tome. “Hajde, samo jedan poljubac!”, “Nemoj da se stidiš!“, „Dok me ne poljubiš ne ideš kući!”, “Ako me ne zagrliš, rasplakaću se!”

Kako biste se osećali? Najblaže rečeno – neprijatno. Tako se oseća svako dete koje je prisiljeno da grli, ljubi i šalje poljupce ljudima kada ne želi.

Ovo je jedna od uobičajenih, svakodnevnih situacija kršenja granica koje dete prirodno i sa pravom želi da postavi.

Šta su lične granice?  

Lične granice je teško definisati jer su one nevidljive, promenljive i jedinstvene za svakog pojedinca. Ipak, možete ih posmatrati kao „fizički i emocionalni prostor koji vi birate da bude između vas i drugih“.

Zapravo, one su smernice kako za vas tako i druge ljude. Vama omogućavaju da budete sigurni i zaštićeni, a drugima da znaju kako treba da se ophode i ponašaju prema vama. Kada su granice jasno definisane i postavljene drugi znaju šta će se desiti ukoliko ih ne ispoštuju.

Evo četiri saveta za postavljanje jasnih telesnih granica sa decom

1. Razgovarajte sa svojom decom o granicama i bezbednosti

Objasnite deci da postoje delovi tela gde niko ne bi smeo da ih dodiruje, predstavite ih kao delove tela koje prekriva kupaći kostim.

Ipak, važno je da dete zna da nam je ponekad potrebna pomoć vezana za naše telo, na primer prilikom kupanja ili posete lekaru. Objasnite im da roditelj ili lekar mogu da dodiruju intimne delove tela da bi ih očistili ili proverili da li su zdravi.

Iako isprva zvuči neobično, važno je da deca znaju pravilne nazive svih delova tela. Koristite formalne izraze kao što su „vagina“ i „penis“ u kombinaciji sa neformalnim nazivima za delove tela koje mogu čuti dok su van kuće, kao što su na primer “zadnjica” i “guza”.

Zašto je ovo važno? Ukoliko  ga neko bude dodirivao, ili tražio dozvolu da ga dodirne po nekom od intimnih delova tela, važno je da dete zna da prepozna o kojem delu tela se radi, i da zna da kaže “ne”.

2. Pokažite poštovanje prema drugoj deci i odraslima

Deca uče posmatrajući vas i vaše interakcije sa drugim ljudima. Kada deca vide kako vičete, vrištite ili se fizički sukobljavatesa drugim osobama, učiteih da je nasilje efikasan način da komuniciraju i dobiju ono što žele.

Sigurno će biti trenutaka kada ćete se s pravom osećati uznemireno zbog druge odrasle osobe u prisustvu dece. U tim momentima od velike važnosti je da se mirno nosite sa konfliktom uz poštovanje misli, osećanja i tela drugih osoba.

3. Razgovarajte sa decom o ličnom prostoru i privatnosti

Kažite deci da je svako gazda svog tela.  

Deca treba da budu svesna da imaju pravo da sama odluče da li će i sa kim će deliti zagrljaje i poljupce, i da ako žele da neko prestane sa golicanjem, mogu to da zatraže.

Postoji mogućnost da dečije odbijanje izazove negativne reakcije kod prijatelja i rođaka, zato bi trebalo da naučite decu ljubaznim načinima da kažu “ne”, kao što je „Ne, hvala!“ ili “Sada nisam raspoložen za grljenje, ali možemo se rukovati.”.

Nema ničeg lošeg u tome da prijatelje i porodicu upoznate sa konceptom granica, i napomenete im da dete trenutno učite osnovnim veštinama lične bezbednosti u vezi sa njihovim telom, gde svakako spadaju željeni i neželjeni dodiri.

4. Naučite decu kako da kažu „ne“ drugoj deci i odraslima

Deca treba da razumeju da su uvek u prilici da odbiju dodirivanje koje im ne prija, uz objašnjenje da neki dodiri poput već pomenutog lekarskog pregleda, moraju da se sprovedu radi boljeg zdravlja.

Ako dete učite da mora uvek da kaže “da”, da bude poslušno i da sve bespogovorno prihvata, direktno utičete na povećanje verovatnoće od zlostavljanja – bilo fizičkog ili psihičkog, u daljoj ili bliskoj budućnosti.

Uvek budite otvoreni za pitanja i razgovor sa detetom

Nemojte se smejati detetu kada poželi sa vama da priča o nekoj novoj temi. Ukoliko se dete postidi nakon postavljanja nekog pitanja, i vi ga dodatno ismejete, postoji mogućnost da vam se više nikada ne obrati za pomoć. Umesto toga, ohrabrite ga da postavi sva pitanja koja ima o svom telu, i postarajte se da dobije odgovor u skladu sa svojim uzrastom, bez da se oseća neprijatno zbog svoje radoznalosti i neznanja.

Postani član CNZD!

Da li ćeš pomoći ako znaš da možeš? Sada je tvoja prilika – podrži našu misiju i rad učlanjenjem u zajednicu koja okuplja ljude kojima je prioritet bezbedno odrastanje dece u Srbiji.

blank

Bezbedna priča

Posetite zvanični podkast Centra za nestalu i zlostavljanu decu