Pedofil i ubica zbog kojeg je Belgija uvela Amber Alert sistem

Sistem upozoravanja o otmici dece (Alert Child, AMBER Alert ili Child Rescue Alert) je alat koji se koristi za upozoravanje javnosti u specifičnim slučajevima nestanka dece. Povod uvođenja ovog sistema u belgijski sistem je slučaj serijskog ubice dece, Marka Dutru.

Izvor fotografije: Getty Images

Ko je Mark Dutru?

Rođen u Ikselu, u Belgiji, 6. novembra 1956. godine, Mark Dutru je bio najstarije od petoro dece. Oženio se 1975. godine sa svega 19 godina i ubrzo postao otac dvoje dece, ali se taj brak nakon 8 godina završio razvodom. Nakon razvoda, Dutru započinje vezu sa Mišel Martin, svojom budućom saučesnicom u najgorim zlodelima koja su zadesila Belgiju.

Optužbe za silovanje

U februaru 1986. godine, Dutru i Martinova uhapšeni su zbog otmice i silovanja pet devojčica. Mesec dana kasnije, Dutru je osuđen na trinaest i po godina zatvora, dok je njegova žena za saučesništvo dobila kaznu od pet godina. Kako se Dutru vladao dobro, pušten je uslovno u aprilu 1992. nakon što je odslužio samo tri godine. Nakon puštanja iz zatvora, Dutru je uverio psihijatra da je neuračunljiv i nesposoban za rad, što je rezultiralo time da mu je odobrena invalidska penziju i prepisani recepti za sedative i tablete za spavanje koje će kasnije koristiti za mučenje svojih žrtava.

Zločini nakon puštanja na slobodu

Nakon tri godine na slobodi, Dutru je krenuo da planira novu otmicu. Sledeće žrtve bile su dve školske drugarice, osmogodišnje Žuli Ležen i Melisa Ruso, koje je oteo dok su šetale ulicom. Dutru je devojčice doveo u tamnicu koju je sagradio u svojoj kući, sakrivenu iza masivnih betonskih vrata prerušenih u policu. Tamnica je bila skučena, široka manje od jednog metra i visoka jedva 160 cm. Dutru je svakodnevno posećivao zatočene devojčice, seksualno ih zlostavljao i sve to snimao.

blank
Tamnica u kojoj je Dutru držao svoje žrtve, izvor fotografije AP

Dva meseca kasnije, on i njegov saučesnik kidnapovali su još dve devojčice – An Maršal i Efje Lambreks, koje su se vraćale kući nakon noćnog izlaska. Kako je već imao dve žrtve u tamnici, Dutru je An Maršal i Efje Lambreks vezao i zarobio u jednoj od soba u svojoj kući. Samo mesec dana kasnije, Dutru i njegov saučesnik, drogirali su An i Efje, i zakopali ih žive.

Srećom, jedna od najkasnije kidnapovanih devojaka uspela je da pobegne i zamoli komšiju da pozove policiju, koja je došla odmah i uhapsila Dutrua ne znajući da on krije još žrtava. Kanije, na suđenju su i Dutru i njegova žena priznali da su Žuli i Melisa još uvek bili žive u kući u trenutku hapšenja Dutrua. On je tvrdio da je naredio svojoj ženi da redovno nosi hranu i vodu devojčicama u tamnici, ali da je ona to odbila da radi, iako je redovno dolazila da nahrani Dutruova dva psa. Martinova se kasnije branila time da je bila previše uplašena da bi išla u tamnicu, pa je ostavila dve devojčice da umru od gladi.

blank
Mark Dutru i njegova žena Mišel Martin na suđenju, izvor fotografije Reuters

Opet na slobodi?

Samo godinu dana kasnije, Dutru je opet oslobođen. Vratio se svom domu i svojoj tamnici, sahranio dve devojčice koje je njegova žena ostavila da umru, i odmah počeo da planira sledeće kidnapovanje. Za novu žrtvu odabrao je Sabinu Darden, a nakon nje Leticiju Delez. Prilikom otmice Leticije, jedan od prolaznika posumnjao je da se dešava nešto neobično, zapamtio broj tablica Dutruovog kombija, i prijavio ga policiji.

Nadležni organi su delovali brzo i uhapsili Dutrua i njegovog saučesnika, još uvek ne znajući da u kući postoji tamnica u kojoj su sada bile sakrivene Leticija i Sabina. Kada je Dutruu saopšteno da u njegovoj kući nije pronađeno ništa sumnjivo, Dutru je priznao sam. Istog dana, spašene su Leticija i Sabina, koja je posle svoja iskustva sa Dutruom opisala u knjizi ‘’Biram da živim’’ Osim dve žive devojčice, policija je našla i posmrtne ostatke ubijene dece, kao i stotine video zapisa koji su prikazivali seksualno zlostavljanje kidnapovanih devojčica.

Kritika policijskih istraga

Nekoliko incidenata koji su se dogodili tokom Dutruovih zločinačkih aktivnosti između juna 1995. i njegovog hapšenja u avgustu 1996. godine, nagoveštavalo je da vlasti, iako su više puta bile obaveštene i upozorene, nisu sprovele temeljnu istragu nad Dutruom. Te vesti su jako uzburkale javnost. Gde je policija pogrešila? Šta je naknadno zaključeno?

  • Dutru je nudio novac policijskom doušniku da pazi na devojčice koje je kidnapovao, i rekao mu da ima tamnicu u svom podrumu gde ih drži.
  • Njegova majka napisala je pismo policiji u kojem je tvrdila da Dutru nešto planira i da se plaši, ali nikada nije dobila odgovor.
  • Dutru je bio pod nadzorom policijske kamere one noći kada je kidnapovao An i Lefje, ali je policija programirala da kamera radi samo od 8 do 18 časova, te je kidnapovanje prošlo neopaženo.
  • Policija je pretresla Dutruovu kuću kada ga je jedna od kidnapovanih devojaka prijavila, ali tokom pretresa nije uspela da otkrije dve devojčice u tamnici. Bravar koji je bio u pratnji policije rekao je da je čuo dečije glasove koji su dolazili iz kuće dok su bili u podrumu, ali policajac je tvrdio da glasovi dolaze od spolja.
  • Iz kuće je zaplenjeno nekoliko video kaseta na kojima se vidi kako Dutru gradi tajni ulaz u tamnicu u kojoj su tada bile smeštene devojčice, ali policija nikada nije gledala te kasete, tvrdeći da video snimke nisu odgledali jer nisu imali uređaj za gledanje video kaseta.

Iako je Dutru uhapšen 1996. godine pod sumnjom da je kidnapovao, mučio i seksualno zlostavljao šest devojčica u dobi od 8 do 19 godina, od kojih su četiri umrle, suđenje održano je tek 2004. godine. Dutru je tada proglašen krivim po svim optužbama i osuđen na doživotnu robiju, dok je njegova žena Mišel Martin je osuđena kao saučesnik. Brojni nedostaci u istrazi Dutru prouzrokovali su masovno nezadovoljstvo sistemom krivičnog pravosuđa u zemlji, što je rezultiralo velikim promenama u delovanju agencija za sprovođenje zakona u Belgiji.

Izradu ove stranice podržao je američki narod putem Američke agencije za međunarodni razvoj (USAID), a u okviru projekta “Aktivni građani – bolje društvo zagovaranjem ka saradnji i demokratskom razvoju Srbije“, koji realizuje BOŠ. Sadržaj stranice isključivo je odgovornost Fondacije Tijana Jurić i ne predstavlja nužno stavove USAID-a,Vlade SAD-a ili BOŠ-a.

Postani član CNZD!

Da li ćeš pomoći ako znaš da možeš? Sada je tvoja prilika – podrži našu misiju i rad učlanjenjem u zajednicu koja okuplja ljude kojima je prioritet bezbedno odrastanje dece u Srbiji.

blank

Bezbedna priča

Posetite zvanični podkast Centra za nestalu i zlostavljanu decu